Ukoliko sve bude teklo po planu, crnogorski dio Prokletija, najneistraženiji, najzamršeniji, ali po mnogima i najljepši planinski masiv u Evropi, do kraja godine postaće novi, peti po redu nacionalni park.

Crnogorske Prokletije su manji dio posebne planinske skupine, između Dinarida i šarskih planina, čiji se najveći dio nalazi u Albaniji. Planinski vijenci su dugački oko 70 kilometara, a najviši planinski grebeni su Maja jezerce (2.694 metra) na albanskoj teritoriji, Đeravica (2.656 metara) na srpskoj i Maja Kolata (2.530) i Bogićevica (2.358 metara) na crnogorskoj teritoriji.

Oštri nazubljeni grebeni, nepristupačni vrhovi, duboki cirkovi, strme, vertikalne litice, brojna izvorišta rijeka nijesu pokvareni ljudskom rukom. Na crnogorskoj strani, u podnožju planina smješteni su Plav i Gusinje. U blizini Gusinja nalaze se Ali-pašini izvori, tu su i mnogobrojna planinska jezera, a najpopularnija su Plavsko, Ridsko i Visitorsko. Visitorsko je naročito zanimljivo zbog plovećeg ostrva koje se formiralo na njegovoj površini. Legenda, koja je isprepletana sa istinom, kaže da je ostrvo postalo od nekadašnjeg splava, koji su na jezeru napravili stočari da bi na njemu sklanjali svoja stada od divljih zvijeri.

- Zavod za zaštitu prirode, opština Plav i JP “Nacionalni parkovi Crne Gore”, pokrenuli su inicijativu za proglašenje tog prostora nacionalnim parkom. Realizacija inicijative podrazumijeva izradu studije, a u sljedećoj fazi i Prostornog plana područja posebne namjene i Programa razvoja i zaštite. Inicijativa je dostavljena Vladi, a u okviru međunarodnih projekata, Zavod je preko Ministarstva zaštite životne sredine i Ministarstva kulture kandidovao projekat “Crnogorske Prokletije, novi naciona-lni park u Crnoj Gori”, i očekujemo podršku za njegovu realizaciju - kazao je “Vijestima” direktor Zavoda mr Zlatko Bulić.

On je istakao da je taj projekat prezentiran i ekspertskoj misiji za biodiverzitet EU, UNEP-u, IUCN-u, UNESCO-u, kao i predstavnicima REC-a i drugih stranih organizacija, prilikom njihove posjete Crnoj Gori tokom prošle i početkom ove godine.

- Kako Prokletije pripadaju južnim dijelom Albaniji, jedan od ciljeva projekta je da se one u cjelini svestrano prouče i jednoga dana predlože UNESCO-u za upis na listu svjetske prirodne i kulturne baštine, pa su već u prošloj godini preduzeti određeni koraci na ostvarivanju saradnje sa Biološkim institutom Univerziteta u Tirani i Univerzitetom u Skadru - kazao je Bulić.

Prema riječima savjetnika u Ministarstvu zaštite životne sredine i uređenja prostora Lazarele Kalezić, područje plavskog dijela Prokletija je potencijalni nacionalni park i prema važećem Prostornom planu sa preliminarno definisanom površinom od 14.000 hektara.

- Da bi Proletije postale nacionalni park, prvo treba uraditi obaveznu studiju izvodljivosti. Dosadašnja istraživanja Zavoda za zaštitu prirode izdiferencirala su najznačajnije prostorne cjeline u smislu buduće zaštite. Područje istraživanja u tom projektu je planinski ekosistem Prokletija koji pripada opštini Plav, u kome su zastupljena planinska staništa Karanfil, Vezirova brada, Maja Kolata, Maja Rosit, Bogićevica, Trojan, Karaula, Popadija, Zastan, Visitor, Greben i druge, rijeke Grnčar, Vruja i Trokutska rijeka, i doline Grbaja i Ropojana. Dosadašnja ekološka istraživanja tog područja su dala indikacije da izuzetne predione i pejzažne osobine i bogat biodiverzitet imaju alpska zona koja uključuje Nedžinat, Babine gore, Crni krš, Babino polje, Bivoljak, jezerce i Karaula, rječni baseni Grlje i Ropojana sa Ali-pašinim izvorima, Grnčar, Ljuča i Plavsko jezero, greben Goleša i Čardaka, uključujući zonu Hridskog jezera, zona Visitorskog jezera i zona Volušnice. Pored ekoloških, studija bi prikazala i glavne kulturne i socioekonomske vrijednosti istraživanog područja - kazala je Kalezić.

Ona je istakla da Vlada kandiduje taj plan u projektu “Obezbjeđenje zaštite biodiverziteta i održivo korišćenje u ekoregionu Dinaridi u Crnoj Gori”, koji bi finansirao Globalni fond za životnu sredinu (GEF).

- S obzirom na to da se na odluku GEF-a još čeka, Vlada je odlučila da samostalno krene u izradu dokumentacije za proglašenje nacionalnog parka, a da se buduća sredstva od GEF-a utroše za zaštitu i održivo korišćenje Pro-kletija. Sve u svemu, Prokletije bi taj status trebalo da dobiju do kraja godine - kazala je Kalezić.

Zaštićena područja trenutno obuhvataju 7,2 odsto teritorije Crne Gore ili 13.812 kvadratnih kilometara. Vlada je, međutim, odredila i dodatna područja koja bi trebalo da bude zaštićena u kategoriji nacionalnih parkova, regionalnih parkova i spomenika prirode i zaštićenih predjela, što čini dodatnih 18,9 odsto teritorije pod zaštitom.

Planirano je da se za nacionalni park predlože Prokletije, a da regionalni parkovi budu planine Komovi, Sinjajevina sa Šarancima, Maglić, Bioč i Volujak, Ljubišnja, Orjen, Rumija, Turjak i Hajla. Spomenici prirode bili bi Platije - srednji dio kanjona Morače, kanjon Cijevne do Dinoše i kanjon Male Rijeke. U kategoriji zaštićeni pejzaži našli bi se planine Visitor i Zeletin, brezove šume na planini Obzovica i područje sliva rijeke Morače.

Inicijativa za životnu sredinu i bezbjednost za centralnu Aziju, Kavkaz i jugoistočnu Evropu, koju su 2002. godine pokrenuli Program za životnu sredinu UN, OEBS, UNDP i NATO, predložila je da se masiv Prokletije proglasi parkom mira.

- Cilj Inicijative je da podrži prekogranični okvir saradnje u vezi sa pitanjima životne sredine, da promoviše mir, stabilnost i saradnju u oblasti održivog razvoja. Ministarstvo je podržalo predlog inicijative da se masiv Prokletija proglasi parkom mira. Dogovoreno je da se o toj temi razgovara direktno sa državama kojima pripadaju - Srbijom, odnosno Kosovom, Crnom Gorom i Albanijom. Projekat park mira finansiraće se iz sredstava austrijske agencije za razvoj (ADA) - kazao je "Vijestima" savjetnik u Ministarstvu zaštite životne sredine i uređenja prostora Dragutin Grgur.



Rumija krije izazov


U NEPOSREDNOJ BLIZINI BARA POSTOJI VIŠE KANJONA IDEALNIH ZA EKSTREMNI SPORTSKI TURIZAM


Slika


Bar- Osim što su jedino sigurno skrovište divljači od barskih lovaca u lovnoj sezoni, kanjoni oko Bara uskoro bi mogli postati i prvorazredna turistička atrakcija. U takvu perspektivu barskih kanjona i, kao za njih izmišljenog, kanjoninga, vjeruje Raško Simović, trideset šestogodišnji Kraljevčanin i sezonski stanovnik Bara. On je jedan od doajena ovog ekstremnog sporta na prostorima Jugoistočne Evrope i vjeruje da će se i Barani uskoro i lično uvjeriti u privlačnost kanjoninga, sporta koji je vezan za uske kanjone ispunjene vodom kroz koje se ne može proći čamcem.
Simović je prethodnih godina ispitao pet kanjona oko Bara, i oni su, priznaje, za njega bili prilično iznenađenje, jer je Rumija „na prvi pogled suva planina“, a i relativno su blizu grada.
„Rikavac je bio prvi kanjon koji sam prošao. On polazi od Malih Mikulića i to je prilično dobar dio, onda se smiruje, i neposredno iznad Bara ulazi u novi kanjon. Kaskade mu, inače, nijesu velike: prva je četiri – pet metara, druga tri metra, sljedeća osam i posljednja 12-13 metara, a tu su i brane. Može se reći da je to kanjon za početnike - nije toliko složen, što zavisi od količine vode u njemu. U novembru ga je, recimo, nemoguće proći. Ja sam ovog marta ušao sa ekipom Atlas TV, iako smo bili na granici da odustanemo“, kaže Simović, svestrani sportista koji je završio i kurseve speleologije, gorske službe spašavanja, ljetnjeg i zimskog alpinizma.
Vruća rijeka je darovala drugi interesantan kanjon. Simović je uvjeren da su on i njegov drug bili prvi koji su ga prošli, kroz vodu, cijelom dužinom. U toj ekspediciji imali su peh. Morali su neplanirano da prenoće u kanjonu.
„Gledano iz Bara, učinio mi se kratak, ali sama kotlina je toliko krivudava da treba dva cijela dana za prolaz iz Velikih Mikulića“, kaže Simović.
Sljedeći kanjon je Perin potok. Po tom imenu ga ne možete naći na karti, ali ga mještani upravo tako nazivaju. On je između Vruće rijeke i Rikavca, u koji se uliva. Simović kaže da ga je jedan mještanin upozoravao da ne ide tako, jer „ko je ušao nije izlazio“, ali da je to njemu bio dobar signal.
„U prvom dijelu od Dobrog dola, gdje sad nema vode, imaju dvije velike kaskade od 18 i 40 metara, a u nizvodnom dijelu, gdje i ljeti ima vode, nalazi se vodopad visok 18 metara, ispod kojeg su divlji golubovi, kao i kaskade od deset i osam metara“, kaže Simović. On dodaje da je samo grotlo od 17 metara veoma interesantno.Međurečka rijeka je pravi sljedeći kanjon koji je „otkrio“ Simović. Rijeka završava tok u Malom Kalimanu, u ulcinjskoj opštini. Za njega naš sagovornik ima samo riječi hvale i neskrivenog divljenja.
„U kanjonu je 12 vodopada nevjerovatne ljepote. U njemu uvijek ima vode, bogat je ribama i rakovima, ima dosta zelenila i različitih boja po vodopadima. Vrhunski je izazov i estetski doživljaj da se prođe kroz njega. Jedna kaskada ima čak 50 metara, i stvarno ostavlja jak utisak. Ne zaboravlja se lako“, kaže Simović.Njemu je preostalo da na proljeće ispita još kanjon koji se sa velike visine, iz Brce, spušta u Sutomore, na „nulu“. Nije, kaže, još obišao ni Zupce. Simović ističe da su kanjoni u blizini Bara čisti, izuzev Rikavca u donjem toku. Kaže da je vidio i par flaša u Vrućoj rijeci. Prema etičkom kodeksu koji važi za one koji se bave kanjoningom, treba koristiti „prirodna sidrišta“ (pogodno drveće ili stijene kuda može proći uže), a ne postavljati gvožđe. U svim barskim kanjonima ima samo po jedan klin - u Rikavcu i Vrućoj rijeci. Zanimljivo je da u Međurečkom kanjonu i u Vrućoj rijeci ima nekoliko mjesta za evakuaciju. Obično su kanjoni zatvoreni, i kad se uđe u njih, nema izlaska do samog kraja.
„Svim ovim barskim kanjonima će se, jednog dana, sigurno masovnije prolaziti. Ja sam promotivno poveo nekolio grupa, a i iz inostranstva se interesuju, kad vide fotografije, i žele da dođu“, kaže Simović, koji je uvjeren da kanjoning ima veliki turistički potencijal.
Kanjoningom se, „uz dobre vodiče i opremu“, mogu baviti osobe raznih uzrasta, uvjerava Simović. „Najmlađi mi je klijent u kanjonu Nevidio imao deset, a najstariji preko 60 godina“, kaže on. Bitno je, dodaje, da mogu da hodaju i da nijesu klaustrofobični.

Nijesu znali čime se bave

Simović navodi da su se u Crnoj Gori ljudi počeli baviti kanjoningom, a da to nijesu ni znali. Podsjeća, pri tom, da je krajem šezdesetih godina prošlog vijeka prva grupa prošla kanjonom Komarnice (Nevidio) kod Šavnika.„Nevidio je sada totalno iskomercijalizovan. Tu prođe godišnje 1.500 ljudi. Grupa od deset ljudi ga prolazi za pet sati, sa fotografisanjem i odmorom, a za njega su zainteresovani i National geografic TV i magazin ’Nature’“, kaže Simović.

Njegoš, planina u Crnoj Gori, oko 26 km istočno-sjeveroistočno od Bileća, odnosno 22 km sjeverozapadno od Nikšića. Pruža se u dinarskom pravcu, od sjeverozapada prema jugoistoku, i u tome pravcu su najviši visovi: Planinica oko 1.520 m, Njegoš 1.725 m. Na sjeverozapadu od Njegoša nastavlja se Somina (planina), a na jugoistoku Zla Gora. Na jugozapadu od Njegoša dižu se vrhovi: Koplje 1.407 m, Ciganka i Cigan, oko 1.400 m. Veći deo Njegoša je pod vegetacijom, a sjeverni kraj je gol.

Dinastija Petrović Njegoš je po ovoj planini dobila ime. Petrovići potiču od bosanske vlastele koja je poslije pada Bosne pod tursku vlast 1463. godine došla u selo Muževice na planini Njegoš. Poslije su odselili u Njeguše.