SUBRINI PLATOI
Kracim, ali strmim usponom kroz sitnu grabovinu, brzo se stize do prve atrakcije: Subrinih platoa. to kameno carstvo kao da je stvoreno sa svrhom da oteza pristup vrhu, ali i da ga ucine zanimljivijim, jedinstvenim. Silne oborinske vode su blago nagnute krecnjacke terase nemilice izbrazdale, napravivsi fantasticne oblike pred cijom bi izradom i najvjestiji klesar morao da ustukne. Smjenjuju se meandri, zlijebovi, ostri bridovi,pukotine i zjapece jame. Preko zime, po mekom snijegu, Subrini platoi nisu nista manje riskantni za prolaz od glecera sa svojim skrivenim pukotinama. Za cas noga proleti u kakvu snijegom prekrivenu supljinu i samo dobro pamcenje moze pomoci da se izbjegnu ova najopasnija mjesta.
U STARO VRIJEME
Neke od jama na platoima imaju i svoju istoriju, znatno duzu od vremena njihovog naucnog istrazivanja. Iz Dragove jame ( - 46 m ) Kamenjani su vadili led, cijom su prodajom u hercegnovskim kafanama i prvim hotelima, lijepo upotpunjavali prihode, prisjeca se Leso Mandic.
VILINO GUMNO
Iznad platoa staza ponovo zalazi u sumu. Velka stabla bukve nasla su utociste u malom ostrvu zemlje, okruzenom kamenim morem. Pri vrhu sumskog uspona vrijedi na kratko skrenuti sa staze do jos jedne zanimljivosti: Vilinog gumna. Lijevo od staze za vrh nalazi se gornji red kamnih platoa koji se zavrsavaju isturenom elipsastom zaravljenom uzvisinom, koju narod upravo zbog slicnosti izgleda naziva guvnom (gumno). Zasto se ovo naziva vilino? Navodno "tokom noci vile koje obitavaju u obliznjoj Vilinoj pecini u litici Odijeva, dolijecu na guvno kolo da igraju. Ako na svom plesnom podijumu naidju na kakvog smrtnika koji se drznuo da tu zakoraci, u kolo ga odvode i - povratka mu vise nema."
NAJBOLJI VIDIKOVAC
Staza se u nastavku uspinje golim kamenitim bridom, bez izlozenosti kakvim posebnim opasnostima poput skrapa, jama. Posjetilac stoga moze da odahne i prepusti se uzivanju u vidicima koji svakim metrom postaju sve siri i siri. Vrh Subre nije najvisa tacka masiva Orjen, ali je zasigurno najpoznatija. Slavu duguje upravo dobrom pogledu koji seze od centralne Albanije cijelokupne Crne Gore, sa dominantim vrhovima Lovcena, Prokletija i Durmitora, pa preko hercegovackih planina i Popovog polja, sve do juzne Dalmacije i njenih ostrva. Za lijepa i burovita vremena na samoj liniji spajanja mora i neba, moze se opaziti cak i Lastovo.
MARKOV KOS - Subrin amfiteatar
Izlaskom na vrh ostalo je jos da se stazom za Vrbanj spustimo na sjeverozapadnu stranu Subre, do Markovog kosa, najzanimljivijeg detalja primorskih Dinarida. Koliko god je do sada opisani teren bio surov i opasan, silazak na Markov kos ce ga baciti u zasjenak. Pocetna velika ekspozicija terena svakim metrom silaska jos se vise pojacava i samo striktnim pracenjem staze moguce je proci bez alpinisticke opreme. I lijevo i desno otvaraju se zastrasujuci kameni ambisi, koji ce posjetioca nenaviknutog na ovakve prizore lako natjerati na povratak. Jedino rijetka suma munike ublazava surovost pejzaza i tu i tamo koristi se za zgodan oslonac pri spustanju. Nakon dvadesetak minuta napornog silaska naglo se otvara pogled na velicanstveni amfiteatar. To je vise stotina metara visoka kamena litica amfiteatralnog pravca prostiranja, u cijem se podnozju golemo siprazje i cirk oivicen stoljetnom sumom.
NEISTRAZENOST
U vremenu kada je vec davno ispitan svaki kutak ove nase planete, svi vrhovi ispenjani, sve litice savladane, prosto nevjerovatno zvuci podatak da u Subrinom amfiteatru jos nije izveden alpinisticki smijer. Doduse, pokusaja je bilo, ali bezuspjesnih, a poslijedni je datiran, ne prije godine ili dvije, vec tridesetak godina proslog vijeka. Od tog vremena, kada su clanovi PD Dubrovnik pokusali dosegnuti vrh stijenom Markovog kosa, Subra ceka.
0 коментара:
Постави коментар