NAJLjEPŠE CRNOGORSKE PLANINE

Na vrh Subre najcesce se polazi iz planinskog doma Za Vratlom (1160m). Dom je skladno kameno zdanje kapaciteta 50 lezajeva. U vlasnistvu je PD Subra iz Herceg-Novog. Vec kod doma paznju privlaci dominantni ogoljeni kupolasti vrh Subre, koji se vidi na zapadu. Prvi dio staze vodi kroz zatalazanu Kamenarskuravan i Duboki do, katunista sela Kameno, da bi od njihovog rubau podnozju Subre, zapoceo strmi uspon. U ljetnim mjesecima ovaj kraj ozivi ispunjen stadima goveda i ovaca, a gostoprimljive gorstake gotovo je nemoguce odbiti i ne svratiti u njihov ljetni dom. Kazu, nekada je i ljudi istoke bilo nekoliko puta vise, ali se zivjelo tesko, vjecito na ivici gladi. Brojna stada trebala su veliku ispasu, a nje i vode nikada nije bilo dovoljno. Mucili su se, dovijali. Do vrha Subre stoka ne moze, ali mogli su i morali gorstaci. Gore su srpom skupljali sijeno i na ledjima ga nosili do podnozja. Danas je, kazu, druga prica. Manje se izlazi na planinu, na Subru vec decenijama ne, nije potrebno. Ispase za prorijedjena stada i dolje ima sasvim dovoljno. Ostale su samo price o nekadasnjim patnjama i vjeciti strah da se zla vremena ne vrate.

SUBRINI PLATOI
Kracim, ali strmim usponom kroz sitnu grabovinu, brzo se stize do prve atrakcije: Subrinih platoa. to kameno carstvo kao da je stvoreno sa svrhom da oteza pristup vrhu, ali i da ga ucine zanimljivijim, jedinstvenim. Silne oborinske vode su blago nagnute krecnjacke terase nemilice izbrazdale, napravivsi fantasticne oblike pred cijom bi izradom i najvjestiji klesar morao da ustukne. Smjenjuju se meandri, zlijebovi, ostri bridovi,pukotine i zjapece jame. Preko zime, po mekom snijegu, Subrini platoi nisu nista manje riskantni za prolaz od glecera sa svojim skrivenim pukotinama. Za cas noga proleti u kakvu snijegom prekrivenu supljinu i samo dobro pamcenje moze pomoci da se izbjegnu ova najopasnija mjesta.

U STARO VRIJEME
Neke od jama na platoima imaju i svoju istoriju, znatno duzu od vremena njihovog naucnog istrazivanja. Iz Dragove jame ( - 46 m ) Kamenjani su vadili led, cijom su prodajom u hercegnovskim kafanama i prvim hotelima, lijepo upotpunjavali prihode, prisjeca se Leso Mandic.

VILINO GUMNO
Iznad platoa staza ponovo zalazi u sumu. Velka stabla bukve nasla su utociste u malom ostrvu zemlje, okruzenom kamenim morem. Pri vrhu sumskog uspona vrijedi na kratko skrenuti sa staze do jos jedne zanimljivosti: Vilinog gumna. Lijevo od staze za vrh nalazi se gornji red kamnih platoa koji se zavrsavaju isturenom elipsastom zaravljenom uzvisinom, koju narod upravo zbog slicnosti izgleda naziva guvnom (gumno). Zasto se ovo naziva vilino? Navodno "tokom noci vile koje obitavaju u obliznjoj Vilinoj pecini u litici Odijeva, dolijecu na guvno kolo da igraju. Ako na svom plesnom podijumu naidju na kakvog smrtnika koji se drznuo da tu zakoraci, u kolo ga odvode i - povratka mu vise nema."

NAJBOLJI VIDIKOVAC
Staza se u nastavku uspinje golim kamenitim bridom, bez izlozenosti kakvim posebnim opasnostima poput skrapa, jama. Posjetilac stoga moze da odahne i prepusti se uzivanju u vidicima koji svakim metrom postaju sve siri i siri. Vrh Subre nije najvisa tacka masiva Orjen, ali je zasigurno najpoznatija. Slavu duguje upravo dobrom pogledu koji seze od centralne Albanije cijelokupne Crne Gore, sa dominantim vrhovima Lovcena, Prokletija i Durmitora, pa preko hercegovackih planina i Popovog polja, sve do juzne Dalmacije i njenih ostrva. Za lijepa i burovita vremena na samoj liniji spajanja mora i neba, moze se opaziti cak i Lastovo.

MARKOV KOS - Subrin amfiteatar
Izlaskom na vrh ostalo je jos da se stazom za Vrbanj spustimo na sjeverozapadnu stranu Subre, do Markovog kosa, najzanimljivijeg detalja primorskih Dinarida. Koliko god je do sada opisani teren bio surov i opasan, silazak na Markov kos ce ga baciti u zasjenak. Pocetna velika ekspozicija terena svakim metrom silaska jos se vise pojacava i samo striktnim pracenjem staze moguce je proci bez alpinisticke opreme. I lijevo i desno otvaraju se zastrasujuci kameni ambisi, koji ce posjetioca nenaviknutog na ovakve prizore lako natjerati na povratak. Jedino rijetka suma munike ublazava surovost pejzaza i tu i tamo koristi se za zgodan oslonac pri spustanju. Nakon dvadesetak minuta napornog silaska naglo se otvara pogled na velicanstveni amfiteatar. To je vise stotina metara visoka kamena litica amfiteatralnog pravca prostiranja, u cijem se podnozju golemo siprazje i cirk oivicen stoljetnom sumom.

NEISTRAZENOST
U vremenu kada je vec davno ispitan svaki kutak ove nase planete, svi vrhovi ispenjani, sve litice savladane, prosto nevjerovatno zvuci podatak da u Subrinom amfiteatru jos nije izveden alpinisticki smijer. Doduse, pokusaja je bilo, ali bezuspjesnih, a poslijedni je datiran, ne prije godine ili dvije, vec tridesetak godina proslog vijeka. Od tog vremena, kada su clanovi PD Dubrovnik pokusali dosegnuti vrh stijenom Markovog kosa, Subra ceka.

Orjen zauzima povrsinu od preko 400 kvadratnih km, od kojih najveci dio pripada Crnoj Gori, znatno manji Bosni i Hercegovini (Republici Srpskoj), a periferni rub Hrvatskoj. Mada ne spada u visoke planine, Orjen po svom reljefu odaje upravo takav utisak. Od glavnog vrha granaju se brojni grebeni, gotovo radijalnog pravca sirenja, gradeci izmedju crkvicki, vrbanjski, zubacki i prostor Bijele gore.

U ledenodopskim intervalima Orjen je bio u znatnoj mjeri zagleceren, daleko vise nego sto bi se to ocekivalo na osnovu njegovog geografskog polozaja, a glacijalna granica se nalazila vec na 1200 metara nadmorske visine. Primjera radi, na Prenju je ta linija pocinjala tek na 1680 metara nadmorske visine. Fenomen se objasnjava izuzetno velikom kolicinom padavina koju je Orjen primao u tim razdobljima. Velike kolicine snijeznih oborina dovodile su do formiranja glecera, na cije nekadasnje postojanje ukazuju brojni oblici reljefa.

Masiv Orjena i danas prima enormnu kolicinu padavina a Crkvice, selo na njegovom istocnom rubu, slovi kao najkisovitije mjesto u Evropi sa nekih 5 metara vodenog taloga godisnje! I pored tako velikih oborina voda je ovdje prava rijetkost. Tlo prvenstveno sacinjavaju veoma propusni slojevi krecnjaka, pa se izvori javljaju samo po rubnim dijelovima masiva, ili daleko u podgorini na rubovima Bokokotorskog zaliva. U centralnoj zoni ljudi se snalaze kako znaju, grade bunare, bistjerne a za kratke boravke koriste kapavice i snijeznice. Nedostatak povrsinskih voda i ljetne suse bili su ozbiljan problem za nekada razvijeno katunsko stocarstvo. Do drugog svjetskog rata gotovo svaki kutak planine koriscen je za ispasu. Danas su na najvecem dijelu Orjena jedini posjetioci planinari i lovci, a sume opet uzimaju maha. U narocitoj je ekspanziji bukva, koja i inace zauzima najvece povrsine.

Planina Orjen je posebno zanimljiva po svom glavnom vrhu - Zubacki kabao. Vrh se nalazi na 1894 metra nadmorske visine. Zubacki kabao je zanimljiv, ne samo u istoriskom kontekstu, vec i po svojim fizickim osobinama, nadmorskoj visini i bujnom pokrivacu. Sa svojih 1894. metra, ova kota predstavlja najvisu tacku vijenca primorskih Dinarida. Padine Zubackog kabla krase gorostasna stabla munike, rijetke vrste bora, endema Balkana i juzne Italije. Muniku je opisao prvi put u masivu Orjena austriski botanicar Maly Franz.

POGLED: Sa Orjena se pogledom moze ispratiti skoro cijela Crna Gora, sve od Prokletija i Lovcena pa sve do Durmitora. Sa Orjena se dobro vidi i Hercegovina, Popovo polje, dubrovacko primorije i nekoliko najjuznijih dalmatinaskih ostrva. U daljini se vidi i Bilecko jezero.

Info

Planina Hajla nalazi se na krajnjem istoku Crne Gore u rožajskoj opštini. Hajlu u širem geografskom smislu možemo posmatrati kao dio sjeveroistočnih Prokletija, prostire se uz granicu Srbije (Kosovo i Metohija) i Crne Gore, preciznije leži između izvorišta rijeke Ibar i Rugovske klisure na Kosovu. Masiv Hajle čini južnu granicu rožajske kotline kroz koju protiče rijeka Ibar.Reljef karakterišu brojni vrhovi iznad 2000mnm., kanjoni i klisure planinskih rijeka, brojne i slikovite četinarske šume i planinski pašnjaci. Najviši vrh Hajle, 2403mnm, nalazi se na golom stjenovitom grebenu. Visinom i ljepotom ističe se i vrh Ahmica 2271mnm.

Hajla, iako jedna od visočijih planina u Crnoj Gori, do unazad nekoliko godina nije bila šire poznata i posjećena. Tek aktiviranjem planinarskih društava u Rožajama koji rade na promociji ove lijepe planine, između ostalog napravljen je i planinarski dom, Hajla postaje šire poznata i posjećena. Postoje izuzetni tereni za turno skijanje.

Sjeverna stijena pomenutog grebena najvišeg vrha Hajle koja se proteže u dužini od skoro 2 km, u najvišem dijelu od 400-500 m. visine, predstavlja najzanimljiviji alpinistički potencijal na Hajli, zbog svoje razvedenosti, brojnih strmih i zatravnjenih zljebova, u budućnosti može biti interesantniji za zimsko penjanje, više nego za penjanje suve stijene, mada ni ovo ne treba zanemariti. Nemamo podataka da na Hajli ima ispenjanih smjerova.

Kako doći

Kao najbolja polazna tačka za posjetu ovoj planini preporučujemo grad Rožaje na krajnjem istoku Crne Gore. Do Rožaja je moguće stići iz više pravaca.Sa istoka preko graničnog prelaza Mehov krš, sa zapada, ako dolazite iz Srbije, preko graničnog prelaza Brodarevo ka Bijelom Polju,dalje prema Beranama još 30 km do Rožaja, sa juga iz pravca Podgorice magistralom prema Bijelom Polju, u Beranama skrenuti lijevo prema Rožajama. Ako dolazite iz pravca Kosova preko graničnog prelaza Kula koji povezuje Peć i Rožaje.

Katun Bandžov 1460 m, gdje se nalazi planinarski dom PAK Jelenčica, udaljen je od Rožaja 9 km i ljeti je moguće doći i putničkim vozilom. Do planinarskog doma Bandžov stiže se putem Rožaje – Berane ka zapadu, posle naselja Suho polje do prvog mosta (Dimiskin most) na Ibru, preko mosta lijevo makadamskim putem koji vodi ka vrelu (izvorištu) Ibra. Kada dođete kod petog mosta, naići ćete na tablu Bandžov, preko mosta lijevo.Nakon kilometar naići ćete, sa lijeve strane, na još jedan mali most preko riječice koja se uliva u Ibar, preći preko njega i dalje do Bandžova..Iz Rožaja do Bandžova pješke se može stići za 3,4 sata hoda.

Smještaj

U katunu Bandžov na 1460 m, u podnožju Hajle nalazi se planinarski dom PAK Jelenčica iz Rožaja. Dom je otvoren tokom ljeta stalno, dok se u zimskim mjesecima posjeta mora najaviti. Raspolaže sa tridesetak ležajeva. U domu ima struje i vode.Postoji mogućnost podizanja šatora.U katunu takodjer je moguće iznajmiti neku od privatnih koliba i brvnara.

Stijene i vrhovi

Sjeverna stijena grebena Hajle

Info

Sjeverna stijena grebena Hajle je najveći alpinistički potencijal na ovoj planini. Stjenoviti greben proteže se u dužini od skoro 2 km, dok je njegova visina u dijelu ispod najvišeg vrha oko 500 m. Zbog svoje razvedenosti, brojnih strmih i zatravnjenih žljebova i kuloara može predstavljati atraktivnu destinaciju za zimski alpinizam, pogotovo ako se uzme u obzir da nema ispenjanih smjerova.

Pristup i silazak

Detalji dolaska do planinarskog doma na Bandžovu su već opisani. Od doma vodi markirana planinarska staza kroz šumu do lokaliteta Grope-livada podno sjeverne stijene, na oko 1800 m. Od doma do Gropa na kojoj se nalazi napušteni katun umjerenog hoda potrebno je oko sat i po. Silazak je moguć po grebenu prateći planinarsku markaciju u pravcu istoka do prvog grebena da bi se zatim spustili sa grebena krećući se ka Gropama u pravcu sjevera.

Smještaj